„Znanost današnjice je tehnologija budućnosti.“ ~ Edward Teller
Svjedoci smo zaista uzbudljive etape u ljudskom postojanju, i nalazimo se na samom pragu velikih promjena kakvih ne pamtimo u novijoj povijesti. Industrijska revolucija svojevremeno je zamijenila ručnu proizvodnju parnim strojevima uzdignuvši tadašnje kapacitete proizvodnje, no ono što nam sada slijedi ima potencijala još radikalnije izmijeniti društveni poredak u ekonomskom, kapitalističkom, ali i društvenom pogledu. Govorimo dakako o terminu “digitalna revolucija” čiji začeci sežu početkom 80ih godina prošlog stoljeća, a glavna karakteristika dotičnog perioda je masovna proizvodnja i široka upotreba digitalnih logičkih krugova, i njenih izvedenih tehnologija. Neki je nazivaju i trećom industrijskom revolucijom, no bez obzira na terminologiju sigurno je samo da će promijeniti shvaćanje rada, tržišta, ali i svijeta općenito.
No što nas konkretno očekuje u nadolazećim desetljećima? Teško je biti sasvim siguran. Sama činjenica da je dobar dio dosadašnjih predviđanja skrenuo u potpuno pogrešan smjer govori koliko su prognoze nezahvalne i promjene brze, no neki obrisi budućnosti tržišta rada ipak se naziru.
PROMJENE PRED VRATIMA
Fascinira podatak vodećih stručnjaka kako će 65% djece danas raditi poslove koji trenutno uopće ne postoje, a polovica svih današnjih radnih mjesta će nestati do 2030. godine. To je uistinu radikalna predodžba za relativno kratko razdoblje uzmemo li u obzir procjene kako će broj ljudi na zemlji i dalje rasti (skoro 10 mlrd. do 2050.). Predviđanja govore kako bi bez svojih sadašnjih zanimanja moglo ostati gotovo dvije milijarde ljudi, što samo po sebi ne bi trebalo predstavljati problem ukoliko društvo i vladajuće elite uspiju pronaći rješenje za tu silnu radnu snagu čija će zanimanja po svemu sudeći postati relikt prošlosti. Čak i uz pravovremeno planiranje i ciljane prekvalifikacije broj sadašnjih radnih mjesta teško će se moći nadomjestiti.
Razlog tome će biti promjene u trenutno glavnim industrijskim granama koje će se sustavno promijeniti. Budućnost očigledno donosi tehnološki napredak u kojem moderni izumi sve više i efektivnije obavljaju ljudske zadaće, a to znači da će se smanjiti potražnja za radnom snagom u određenim sektorima koji su se prilagodili novim dostignućima. Sasvim je logično dakle očekivati nezaustavljiv rast informacijske tehnologije, alternativnih izvora energije, globalne trgovine i mehanizacije.
DOLAZAK ROBOTA
Ono što dobrom dijelu populacije pri spomenu robota pada na pamet su scene iz Terminatora. No činjenica je da su strahovi od zlih robota još uvijek u domeni znanstvene fantastike i da smo daleko od stanja gdje roboti imaju toliku svijest i moć da se odluče prkositi svojim kreatorima i preuzeti vlast nad svijetom. Iako se najveći napredak u polju robotike tek očekuje, roboti su s nama prisutni već neko vrijeme. Imamo ih tako priliku vidjeti u primjeni kod proizvodnje, autoindustrije, vojne industrije, i mnogih ostalih grana. Roboti su s nama i u svemiru, prilikom svemirskih misija. Skeptici ukazuju na određeni strah da bi velik broj radnih mjesta u budućnosti mogli preuzeti roboti, ali i napredni izumi i računala, te da će oni postati velika konkurencija radnicima. Taj strah svakako nije neopravdan, budući da predviđanja ukazuju kako je ‘tehnički potencijal’ za automatizaciju vrste poslova koja ne zahtijevaju velike kvalifikacije prosječno pet puta veći nego u kategoriji poslova koja zahtijevaju visoki stupanj ekspertize, i kojih je u konačnoj statistici jako malo. Uz sve to, futurolozi očekuju da će do kraja stoljeća roboti postati inteligentniji i efektivniji od samih ljudi! No do te točke tehnološke singularnosti dijeli nas još dalek put, pa se u sadašnjici najčešće radi o relativno jednostavnim sustavima koji izvršavaju pojedinačne zadaće u kojima se zahtjeva visoki stupanj efektivnosti i koje su po prirodi neugodne ili opasne. Bit će zanimljivo promatrati napredak naših mehaničkih prijatelja narednih godina, no njihov poslovni put slijedit će onaj samih ljudi – kako vrijeme odmiče njihova evolucija omogućit će da se bave složenijim i zahtjevnijim poslovima.
RAST GIG / SHARE EKONOMIJE
Većina nas je odrasla uz roditelje koji su najčešće imali jedan ili dva posla na kojima su proveli cijeli svoj radni vijek. Današnje tržište bitno se razlikuje od tih vremena, a budućnost će čini se gledati na živote prijašnjih generacija kao na nezamislivo stanje novog duha vremena. Za očekivati je da će u budućnosti poslovni vijek zaposlenika u jednoj kompaniji biti kudikamo kraći nego što je danas, a primjer karijere koja se bazira na samo jednoj poziciji ili jednoj tvrtki predstavljat će pravu rijetkost. Radno okruženje u budućnosti bit će dakle dodatno izloženo fleksibilnim radnim vremenom i zadacima, koje će ići ruku pod ruku sa samim načinom života. Granica koja dijeli privatno od poslovnog zapravo postaje sve tanja.
U tom smjeru, stručnjaci se slažu, slijedi era za koju će biti karakteristično da ljudi obavljaju više poslova odjednom. To će uvelike utjecati na rast tzv. gig ekonomije, čiji bi opis odgovarao okruženju u kojem su privremeni radni položaji dominantna pojava i u kojem organizacije ugovaraju poslove s nezavisnim radnicima za kratkoročne angažmane. To jednako tako podrazumijeva da će koncepti poput outsourcinga i freelancinga postati sve zastupljeniji, ali i jačanje masovnih organizacijskih sustava poput Ubera, AirBnba i ostalih koji za namjeru imaju izravnu razmjenu dobara ili usluga bez posrednika.
LJUDSKOST KAO KONKURENTSKA PREDNOST
Kao što vidimo, ono čime ljudi svakako ne mogu parirati svojim tehnološkim izumima je danonoćni rad, konstantna dostupnost, produktivnost i izostanak prigovora. Stroj čija je jedina svrha i uloga posao koji obavlja postat će sve dostupnija opcija imajući u vidu masovno korištenje i rušenje cijena. Kako se onda kvalifikacijski postaviti prema tim strašnim strojevima? Ključ je zapravo vrlo jednostavan – biti čovjek. Ljudske sposobnosti kao što su emocionalna inteligencija, promatranje šire slike, vodstvo, motivacija, suosjećanje i prilagodba bit će na samom tronu prestižnih kompetencija koja će stvarati prevagu u sustavu građenom na inovacijama i produktivnosti. Da bi se prilagodio tom okruženju čovjekove meke vještine će biti od ogromnog značaja te će odlučivati koliko će osoba biti kompetentna i kompetitivna u poslovnim prilikama budućnosti. A te meke vještine su: socijalna inteligencija, razlikovanje ključnih podataka, sistematsko razmišljanje, komunikacija, empatija, fleksibilnost, kreativnost itd. Kako računala s vremenom budu postajala sve naprednija i sposobnija logično je da će ljudi svoje napore ulagati u navedene ljudske sposobnosti, a ostale poslove prepustiti strojevima koji su i stvoreni za specifične zadaće.
Iako neki smatraju da bi tehnologija u budućnosti u većem omjeru mogla zamijeniti ljudstvo po pitanju svih automatiziranih poslova, roboti i dalje neće biti dovoljno sofisticirani za empatiju i interpersonalnu komunikaciju, a samim time i ljudstvo će biti nezamjenjivo. Iako se to odnosi na sve vrste osobnih usluga, primjer medicine je značajan. Dobna struktura utječe na društveno-gospodarski razvoj populacije, a s obzirom na globalno starenje zapadne civilizacije i produljenje životnog vijeka, sve je veća potreba za medicinskim zaposlenicima i njegovateljima.
BUDUĆNOST JE SADA
Automatizirani automobili postoje već danas, a stručnjaci predviđaju potpuno autonomna vozila na cestama i u masovnoj proizvodnji prije 2022. Dronovi su svakodnevna pojava, a njihovo komercijalno korištenje u svrhu transporta je u sve izvjesnijoj fazi. Očekuje se da će širenje i dostupnost 3D printera uvelike poremetiti neke grane proizvodnje – posebno jako kompleksnih i personaliziranih proizvoda. To će se posebno odnositi na medicinu i njoj povezane sektore.
Tranzicija energetike obnovljivim izvorima i decentraliziranim sustavima predstavljat će spoj nužnosti i dugoročne financijske isplativosti, a održivi razvoj koji je povezan s recikliranjem i upravljanjem otpadom standard. Svemirski turizam također je sve izvjesniji, i nakon određenog vremena postat će dostupan i onima skromnijeg materijalnog stanja. Čovjekov izlazak u svemirska prostranstva nije nova pojava, no napretkom tehnologije njegov put vodit će ga do sada nezamislivih odredišta. Iako je umjetna inteligencija već dugo vremena prisutna, ona je danas najčešće još uvijek u domeni narrow ili weak AI, što hoće reći kako je dizajnirana za realizaciju jednostavnog ili uskog zadatka kao što je primjerice prepoznavanje lica ili vožnja automobilom. Ono čemu će umjetna inteligencija u budućnosti stremiti je novi standard baziran na principima strong ili artificial general intelligence-a. Dok prva kategorija nadmašuje čovjeka u bilo kojoj specifičnoj naumi (npr. igranje šaha), Artificial general intelligence (AGI) bio bi superioran u odnosu na čovjeka u gotovo svakom kognitivnom zadatku.
Sasvim realna je i pojava kiborga, iako pojava možda nije prava riječ. Tehnički gledano, kiborzi su već među nama. Ako su njihove definicije jednake organizmu koji se sastoji od umjetnih i prirodnih dijelova, ili organizmu koji ima poboljšane karakteristike zahvaljujući tehnologiji, onda nije pretenciozno reći da je kiborg i osoba s ugrađenim pacemaker-om, pa čak i s kontaktnim lećama. Virtualni avatari – opis virtualne simulacije ljudskog bića se već danas testira za široko korištenje u krugovima korisničkih službi i informacijskih tehnologija. Na određenom stupnju napretka njihova primjena proširit će se i na ostale grane poput bankarstva, ugostiteljstva i vojne industrije.
Uzmemo li u obzir rast virtualne i proširene stvarnosti i mogućnost koje to sa sobom nosi, uviđamo da je granica između stvarnog i virtualnog sve manja. Geoinženjering, genetski inženjering, blockchain i machine learning samo su još neki od pojmova čiji će potencijal u budućnosti doći do punog izražaja. Svijet je nekada bio veliko i neistraženo mjesto, no tehnološkim dostignućima učinili smo ga manjim, sigurnijim i povezanijim. U stanju smo i najluđe snove prethodnih generacija pretvoriti u stvarnost, pa se stoga nameće i zaključak da će sve ono što nama kao svjedocima aktualnog vremena djeluje nemoguće jednog dana postati opipljiva svakodnevnica. Uz sve izneseno, vjerojatnim se čini put čovjeka kao bića koje će se fokusirati na kreativne, stvaralačke, društvene i intelektualne poslovne aspiracije, a to je put inovacija i realizacije neslućenih mogućnosti.