Svjedoci smo velikog rasta strateške važnosti HR odjela u raznim branšama.
Kako je HR postao partner biznisu i što je još zanimljivije, kako HR planira doprinijeti razvoju biznisa u budućnosti pred nama, ključna su pitanja na koje ću se osvrnuti u nastavku teksta.
Po mom viđenju, tržište rada je uveliko diktiralo navedene promjene. Na tržištu rada, kao i na bilo kojem drugom tržištu, vlada zakon ponude i potražnje. S obzirom na nedostatak kvalitetnog kadra, ponuda je sve manja a potražnja za istim sve veća.
Suočeni s takvim situacijama, poslodavci moraju biti kreativni, etični i prije svega realni u donošenju HR strategija.
Pandemija koronavirusa je na tržištu napravila veliki zaokret. Uveli su se novi oblici rada i počeo se stavljati naglasak na mentalno zdravlje zaposlenika. Hibridni način rada je mnogim zaposlenicima idealan i uklapa se u novu, digitalnu percepciju života.
Osim na tržištu rada, pandemija je pokazala da je fleksibilnost potrebna i na svim drugim tržištima. Problem će imati oni poslodavci koji ne budu išli u korak s promjenama.
I kompanije su usred digitalne transformacije.
Ona podrazumijeva, ali se ne ograničava, na automatizaciju procesa rada. Tako se doprinosi gospodarskom rastu putem rasta produktivnosti.
Mnogi zadaci na koje su se trošili sati ljudskog rada će u budućnosti biti automatizirani. Sve navedeno uvelike će redefinirati potrebe za kadrom.
Neka radna mjesta će prestati postojati u obliku kakvog poznajemo danas, no u isto vrijeme će se pojaviti ona koja trenutno nisu aktualna. Na te promjene treba gledati s pozitivne strane; automatizaciju ne treba promatrati tako da će ona prouzročiti kolektivi višak radne snage, kao što se mnogi pribojavaju.
Gledajući iz aspekta resursa, zaposlenici će se moći baviti korisnijim zadacima koji donose dodanu vrijednost kompaniji.
To dakako povlači za sobom pitanje kompetentnosti kadra da ide u korak s novim tehnologijama i alatima. Zbog toga je imperativ kontinuirana edukacija i obuka svih zaposlenika.
Osim edukacije postojećih, kompanije moraju razmišljati kako privući nove talente s ekspertnim znanjima koja su potrebna za opstanak na gospodarskoj sceni.
Uspješne će biti one kompanije koje su najvještije u privlačenju, razvoju i zadržavanju pojedinaca čija će uloga biti gradnja organizacija koje mogu adekvatno odgovoriti na zahtjeve klijenata ali i tehnološkog napretka.
Uvoz inozemne radne snage je također jedan od načina na koji se poslodavci bore za opstanak na tržištu rada koje je već davno prestalo biti nacionalno i postalo je globalno.
Pojedinac je u fokusu više nego ikad; od pitanja što zaposlenik može ponuditi kompaniji dolazimo do sve češćih pitanja što kompanije mogu ponuditi zaposlenicima? Kako motivirati zaposlenike, što oni žele?
Fleksibilnost je poželjna u svim aspektima koji se tiču uvjeta rada.
Sa smjenom generacija i ulaskom generacije Z na tržište rada, kompanije se suočavaju s velikim izazovima.
Nove generacije zaposlenika zahtijevaju veće benefite, karijerno usmjeravanje, ravnotežu privatnog i poslovnog života te podršku u svom osobnom rastu i razvoju.
Karijera se više ne percipira kroz prizmu sigurnosti radnog mjesta za koje se pojedinac školovao.
Nove generacije su spremne promijeniti svoja zanimanja i do nekoliko puta tijekom karijere. Ključno će biti prepoznavanje individualnih motivatora svakog zaposlenika i donošenje strategije i razvojnog puta za njih.
Tu upravo HR igra ključnu ulogu. Zajedno s menadžmentom mora odgovoriti na navedene izazove stavljanjem naglaska na razvoj zaposlenika u jednak omjer s razvojem i profitabilnošću svog poslovanja. Jedno bez drugog ne ide.