Ove je godine procijenjeno da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje više od 60.000 radnika, a da nam samo u turizmu treba više od polovine ove brojke. Iako smo ovu turističku sezonu „izvukli“ s 20.000 radnika, posve je nerazumno tvrditi da je ova taktika „izvlačenja“ održiva i smislena.
U trenutku kada se razvijene zemlje svijeta – gospodarski jače od Hrvatske, bore s padom nataliteta i starenjem stanovništva, pametna strategija kontinuiranog, ne samo sezonskog, zapošljavanja jedina je opcija.
Nedostatak radnika strateški je problem koji ozbiljno utječe na budućnosti i rast ekonomije te nimalo mu ne pomaže kratkotrajno popunjavanje „rupa“.
Dok se razvijene zemlje bore sa stagnacijom i starenjem populacije, zemlje u razvoju i siromašne zemlje bilježe rast radno sposobne populacije. Procjenjuje se da će se do 2050. u zemljama OECD-a radno sposobna populacija smanjiti za više od 92 milijuna ljudi, a u zemljama u razvoju narasti za gotovo 1.4 milijarde.
A ako bi se “samo“ 667 milijuna ljudi preselilo iz siromašnih u razvijene zemlje kako bi nadomjestili nedostatak radne snage uz istu razliku u produktivnosti, globalni BDP bi narastao za otprilike 30 trilijuna dolara ili 25% globalne proizvodnje!
Njemačka se nakon Drugog svjetskog rata oporavila, između ostalog, zahvaljujući upravo uvozu radne snage, iz Turske i mediteranskih zemalja.
Znači li to da je ovaj problem rješiv?
Hrvatska je do 31.8. izdala 86.032 radnih dozvola, (od toga 28.191 u ugostiteljstvu) uglavnom za državljane BiH, Srbije, Makedonije i Nepala. Prilično velike brojke za našu prilično malu zemlju.
Brzopotezna rješenja kao što je sezonski uvoz radnika iz inozemstva ne može osigurati održivost poslovanja. „Rupa“ od 15.000 radnika u sezoni, pokrpana je mahom ljudima bez iskustva, što uvelike utječe na kvalitetu usluge u našoj najjačoj grani - turizmu.
Zemlja u kojoj je turizam važan izvor prihoda ne smije si dozvoliti takvu grešku u koracima i poljuljati teško stečenu konkurentnost. No nisu samo turizam i ugostiteljstvo problematični – naime, nedostaje nam i radnika u građevinskoj industriji te metalurgiji.
Sve donedavno, Hrvatska se oslanjala na susjede, najviše na BiH. Međutim, i taj izvor polako presušuje.
Prema projekciji UN-a za razdoblje 2020.-2050. BiH, Hrvatska, Srbija, Makedonija i Bugarska su u Top 20 najbrže padajućih populacija te se očekuje da će BiH, Hrvatska i Srbija izgubiti 18% stanovništva.
Rješenje: šansu treba dati Aziji.
Visoka kultura rada, radišnost, disciplina i zahvalnost samo su neki od atributa kojima poslodavci danas opisuju svoje azijske zaposlenike. Osim toga, baš kao i naši ljudi s početka priče, i oni ovdje dolaze u potrazi za dugoročno boljim životom.
Jedno je dovesti na rad bilo koga, no ključno je – a to je ono po čemu je Manpower prepoznat – dovesti one koji će ovdje i ostati. Ovakav kontinuitet poslovanja poslodavcima uvelike pomaže u planiranju i smanjenju fluktuacije.
Pritom, Manpower odrađuje sva administrativna i birokratska pitanja: od selekcije u domicilnim zemljama do zapošljavanja kod nas.
Novi zaposlenici su formalno i praktično provjereni, prije zaposlenja im se omogućuje i vrijeme za adaptaciju i integraciju. Manpower posluje po najvišim standardima pa ni ne čudi da je 13 godina zaredom proglašen najetičnijom kompanijom na svijetu!