Budućnost rada je tu i zove se prilagodljivost

Neuravnotežen oporavak proizvodnog, građevinskog i logističkog sektora te promjene u sastavu agregatne potražnje među razlozima su pomaka u obrascu potražnje za radnom snagom.

Kao što mi u HR sektoru možemo svakodnevno svjedočiti, poslodavci se suočavaju s brojnim poteškoćama u pronalaženju kvalificiranih kandidata.

Posljedični nedostatak radne snage koči oporavak od krize izazvane pandemijom COVID-19 i šteti dugoročnijoj putanji potencijalnog rasta proizvodnje za mnoge zemlje.

Koji su razlozi ovih neviđenih događaja na tržištu rada?

Na nacionalnoj ili čak regionalnoj razini suočavamo se s brojnim demografskim problemima - starenjem stanovništva i masovnim migracijama, jer su radnici, posebice mlađe generacije, iskoristili prednosti zajedničkog tržišta rada EU-a i preselili se u naprednije europske zemlje.

Također, suočavamo se sa strukturnim neusklađenostima između ponude i potražnje rada zbog neučinkovitog sustava obrazovanja i usavršavanja koji nije prilagođen i prilagodljiv potražnji našeg tržišta rada.

Također se svodi na više strukturne probleme, uključujući niske plaće, nezadovoljstvo poslom i loše radne uvjete, što implicira da su razlozi koji obeshrabruju ljude da rade puno dublji i da će zahtijevati opsežnije napore da se riješe.

Krivica se podjednako pripisuje kreatorima politike i praktičarima.

Prema analizi UN-a i Svjetske banke, postoji nekoliko mogućih scenarija za blisku budućnost rada. Pretpostavimo da nedostatak talenata postane dugotrajan problem čak i nakon uvođenja dodatnih beneficija ili plaćanja.

U tom slučaju može potaknuti ulaganja u inovacije, istraživanje i razvoj te kapitalno intenzivnije tehnologije kako bi se kompenzirao ljudski faktor.

Svi možemo primijetiti da se sve više zadataka koje tradicionalno obavljaju ljudi sve više obavlja pomoću robota i umjetne inteligencije. Sve niža cijena strojeva prijeti rutinskim poslovima koji zahtijevaju niske vještine.

Trebali bi ulagati u ocjenjivanje, učenje i razvoj kako bi rasli ili stekli talent.

Promjena dinamike radne snage i ubrzanje usvajanja tehnologije prisiljavaju organizacije u svim industrijama da redizajniraju sastav svoje radne snage i promisle o svojoj kombinaciji vještina.

Tvrtke žele biti poslodavci po izboru, postići prednost prvog pokretača na oskudnim i traženim talentima i osigurati trajnu konkurentsku prednost na tržištu.

Uvijek imajte na umu (i riješite) nedostatak vještina

U ovom trenutku nisu sve industrije koje se suočavaju s nedostatkom radne snage podvrgnute digitalizaciji i automatizaciji. Trenutačni nedostatak ugostiteljskih ili građevinskih radnika stvara trenutne probleme, a teško da se može riješiti automatizacijom u bliskoj budućnosti.

Iako inovacije i povećana automatizacija mogu pomoći u rješavanju nedostatka radne snage, to ne rješava jaz u vještinama. Ostali načini premošćivanja jaza u radnoj snazi ​​povezani su s uvozom radne snage s vanjskog tržišta.

No, svi uključeni subjekti trebali bi pregovarati o liberalnijem pristupu ovoj temi i njenom zakonodavstvu. Povijest nekih gospodarstava EU primjeri su kako dobro pristupiti problemu imigracije.

Međutim, trebali bismo raditi i na uključivanju u društvo ako ne želimo postati kratka stanica za imigrante iz Trećeg svijeta. Tvrtke bi također trebale povećati postotak honorarnih, honorarnih, ugovornih i privremenih radnika kako bi nadopunile postojeće i nove vještine kako bi bile profitabilnije.

Pozitivan ekonomski ishod ovisi o razvoju i provedbi aktivnih politika, kako od strane vlada tako i privatnog sektora. Osim prijeko potrebnih plaća za poslove s relativno nižim kvalifikacijama, glavno središte je konsenzus o obrazovnom sustavu i formalnim kriterijima usavršavanja/obuke za tražena radna mjesta.

Većina pojedinaca treba unaprijediti postojeće vještine i prilagoditi ih trenutnoj situaciji na tržištu rada. Povijest nam govori da je svaki put kad smo doživjeli industrijsku revoluciju s kakvom se sada suočavamo, morala uslijediti obrazovna revolucija kako bi se osigurala kvalificiranija radna snaga.

Vlade bi trebale ulagati u sve faze ciklusa ljudskog razvoja — rano djetinjstvo, tercijarno obrazovanje i učenje odraslih.

Nužne prilagodbe vještina sve se češće događaju izvan obveznog obrazovanja i formalnih poslova kroz rano djetinjstvo, tercijarno obrazovanje, učenje na radnom mjestu i učenje odraslih izvan radnog mjesta.

Kreatori politika i praktičari trebali bi se zalagati za politike i programe koji naglašavaju važnost cjeloživotnog učenja stvarne tehnologije i digitaliziranih alata koje podržava AI ili slične tehnologije.

Prilagodljivost – ključ budućnosti

Budućnost rada je sada. Tehnologija je tu da ostane i nastavit će utjecati na radnu snagu danas i sutra. Manpower globalno vjeruje da će najvažnija vještina za svakog zaposlenika biti sposobnost kontinuiranog učenja i razvoja. Pojedinci više ne mogu očekivati ​​sigurnost posla zbog svog radnog staža.

Kada se uvjeti promijene i posao treba nove vještine, biti tamo 20 godina neće biti važno.

Preosposobljavanje i usavršavanje radnika koji su na sredini svoje karijere i trebat će dodatne vještine kako bi osigurali zaposlenje u budućnosti, politike koje osiguravaju da radnici mogu stvoriti novčane rezerve tijekom razdoblja zaposlenja i politike koje propisuju zakone protiv pristranosti pri zapošljavanju, otpuštanje i određivanje plaća može puno pomoći.

Sigurnost posla sutrašnjice proizlazi iz sposobnosti zaposlenika da se prilagodi i stekne nove vještine – a organizacije imaju ključnu ulogu u tom smislu. 

Pojavljuje se jedna jasna lekcija. 

Prilagodljivost – u organizacijama, pojedincima i društvu – ključna je za snalaženje u promjenama koje dolaze.

Neizbježno je da će veliki dio odgovornosti biti na pojedincu. Morat će se prilagoditi organizacijskim promjenama i biti voljni stjecati nove vještine i iskustva tijekom svog života, isprobati nove zadatke, pa čak i promisliti i prekvalificirati se sredinom karijere.

Svi sektori mogu i trebaju učiniti mnogo kako bi pomogli: olakšati putove do obuke i prekvalifikacije te poticati i potaknuti prilagodljivost i kritične i sve više cijenjene vještine vođenja, kreativnosti i inovativnosti.

Čvrsti temelji vještina ključni su za razvoj traženih vještina i prilagodljivosti.