Neprestano se trudimo shvatiti kako donositi odluke koje će nam služiti. To je obično proces koji ima tendenciju da bude dug i koji zahtjeva mijenjanje navika ili odbacivanje starih, dobro poznatih osjećanja koja nas uljuljkuju u lažan osjećaj sigurnosti.
Ali, odnekud moramo početi.
Prije svega, nisam u potpunosti siguran da većina ljudi zapravo zna što želi. Vjerojatnije je da možda prije znaju čiji život ili posao im se dopada, što ne mora značiti da će nešto i poduzeti po pitanju tih ambicija ili želja. Postoji ogromna razlika između ove dvije stvari.
Većina će se opredijeliti za izgovore koji samo podržavaju njihova uvjerenja koja ih samo zapravo, drže u zabludi. Drugi će izmisliti najgore scenarije u ”što bi bilo kad bi bilo” situacijama, a da pri tom neće ni učiniti prvi korak. Samo će nekolicina skupiti hrabrosti i vidjeti mogućnosti tamo gdje ostali vide samo prepreke.
Što se mene tiče, donošenje odluka je izazov koji mi se dopada. Donošenje drugačijih izbora je bitan dio osobnog razvoja i kada odluku donesem, želim je sprovesti u djelo i potruditi se da uspije. Ono što moje gledište razlikuje od drugih je to što se fokusiram na ono što mogu dobiti ukoliko nešto promijenim, dok se ostali uglavnom fokusiraju na ono što bi mogli izgubiti.
Međutim, ako govorimo o donošenju odluka u ulozi lidera, a ne pojedinca, to je nešto potpuno drugačije. Odgovornost je ogromna i za to je potrebno mnogo više od seta određenih vještina.
Liderstvo je stvar izbora. Ja sam gledišta da dobri lideri uvijek sebe postavljaju tako da stvaraju opcije, a ne da ih ograničavaju. Oni vrlo dobro razumiju tko su, što cijene i gdje će pristati ili odbiti da naprave kompromis.
Kada to i zaposlenici osjete u praksi, neće biti potrebe da ih uvjeravamo i nagovaramo da nešto urade. Povjerenje je ključno, a ako im damo osobni primer, pomoći ćemo im shvatiti da i sami držimo do svoje riječi. Stoga, od svojih kolega ne tražim ništa što sam nisam spreman pružiti.
Interesantno pitanje kod donošenje odluka je koga poslušati – logiku ili intuiciju? Biranje između te dvije suprotstavljene sile nije tako jednostavno kao što izgleda, jer nitko od nas nije u potpunosti i sve vrijeme isključivo logičan ili emotivan. Intuicija i emocije same po sebi nisu loše, ali nekada to nije dovoljno. Moramo ih zamijeniti nečim opipljivim, primijeniti u ponašanju i tako definirati strategiju. Ako se držimo isključivo emocija uvijek ćemo biti u poziciji suvozača, dok ćemo požrtvornošću preuzeti kontrolu i preći na mjesto vozača.
Srećom, nisu sve odluke od životne važnosti. Ono što je ovdje mnogo bitnije je da shvatimo da je i nedonošenje odluke zapravo odluka.
Aleksandar Hangimana, generalni direktor i vlasnik JIE, Manpower