Moje ime je Josip Ištuk i pripadnik sam mlade generacije koja tek dolazi na tržište rada. Trenutno sam student 3 godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, a radim u digitalno marketinškoj agenciji Degordian kao Social Media Management Intern.
Kada radite u branši koja je izrazito dinamična kao moja, bitno je da se konstatno razvijate, učite i radite na sebi. Moj sadašnji poslodavac ima fenomenalnu strukturu edukacija i njeguje kulturu self-improvementa što uvelike olakšava upskilling i razvoj kojima dajem veliki prioritet. Poglavito mi je drago što uz svoje fakultetske obveze imam i mentora koji me kroz posao i mentorski plan dodatno razvija.
Za mladu osobu zvučim posloženo, zar ne?
Naravno, to nije uvijek bilo tako. Kada sam završavao srednju školu nisam konkretno znao s čime bi se htio baviti. Kako bi, pobogu, mlada osoba s tek napunjenih 18 godina uopće trebala znati što će raditi ostatak svog života?
Ipak najveća lekcija koju sam tad savladao je to da je najbitnije samo krenuti, istraživati, učiti i ohrabriti se na korake koje možda nužno ne bi ni pokušao. Savršen početak ne postoji, ne treba puno da bi počeli i zato je najbolje samo krenuti, zakotrljati lopticu, pronaći svoju strast i raditi na njoj. Zaobiđimo ograničenja na određene vještine koje struka zahtjeva jer time ograničavamo svoj potencijal i razvoj. Mi mladi prvenstveno moramo shvatiti da bez truda, volje, želje i najbitnijeg faktora ustrajnosti, nećemo puno postići.
Sada kada smo pronašli svoju strast potrebno je raditi. Ali koliko raditi?
Postoji li blueprint za uspjeh?
Raditi je potrebno onoliko koliko želiš biti uspješan i što želiš ostvariti u svojoj karijeri! Moj cilj je biti team leader, stručnjak svoje struke i spreman sam raditi koliko god je potrebno da bi to ostvario. To je ta razlika i tu leži odgovor na prvo pitanje. Da li znam koliko će sati za to biti potrebno - naravno da ne! To nitko ne zna, a nije ni bitno. Na kraju dana ako radiš što voliš uistinu nemaš osjećaj nezadovoljstva i prisile. Možda sam još zelen i kako bi rekli stari ljudi, moram pojest još puno žganaca, ali vjerujem ako imaš ambiciju i radiš prema njoj teško da će ti posao dosaditi.
Najbolja vještina koju možete naučiti ili razviti pritom je networking. Zašto?
Pa zato što preko networkinga možete proširiti svoje vidike, upoznati se sa stvarima na koje možda inače ne bi naišli, stvoriti dobra prijateljstva i poznanstva koja vam mogu pomoći u vašem razvoju kao osobe i djelatnika.
Prije godinu dana kada je pandemija sve zaustavila i bacila nas u nešto s čime se nitko nije dosad susreo, ostali smo zatečeni, bačeni u nesigurnost i strah od nepoznatog. Zato je danas teško predviđati bilo što, a kamoli školovanje, putovanje ili u kojem smjeru će ti se razvijati karijera. Moja generacija, a vjerujem i starije, nisu razmišljale što će s 21. godinom raditi, nego kako se što bolje provesti i uživati što je sasvim normalno. Bez obzira što svakim danom postajem zreliji i odrasliji teško mi je predvidjeti gdje će me život odnijeti i kako će mi se karijera razvijati. Jedino u što sam siguran je da ću se maksimalno truditi i činiti sve što je u mojoj moći da to bude što bolji pravac.
Taj pravac za mene je jasan jer kroz digitalni marketing imam priliku raditi na raznim projektima i brendovima što je uvijek zanimljivo i pruža mi bezbroj prilika za učenje, rast i razvoj. Uz mogućnost rada na vanjskim projektima koju nam daje sadašnji poslodavac vjerojatno se neću naći u potrebi za pauzom ili se boriti s burnoutom. Jedini od razloga zašto bi iz sadašnje vizure prekidao trenutni karijerni put je otvaranje samostalne tvrtke.
Danas su mladi izuzetno željni otvoriti nešto svoje i tu se podvlači pitanje što uistinu motivira mlade na tržištu rada? Odgovor leži u samoj srži nas kao pripadnika generacije odrasle u modernom tehnološkom razdoblju.
U digitalnom dobu nam je sve udaljeno jedan klik mišem. Pregršt informacija i dezinformacija nas svakodnevno okružuje sa svih platforma. Društvene mreže u posljednje vrijeme guraju jednu po meni vrlo varljivu poruku, a to je da svi možemo biti poduzetnici i direktori. Mladima se servira lažna slika u kojoj se govori da su neuspješni ako rade za nekog. Ako se ne umirove bogati s 30 godina, nisu ništa postigli. Motivacija im leži samo u želji za brzim bogaćenjem i lagodnim životom bez puno uloženog truda. Ali glavni problem leži u tome što veliki postotak njih nema potrebne vještine i znanja da bi bili uspješni. Nije sve tako crno unutar moje generacije već ima i druga strana medalje. Na toj strani su mladi, ambiciozni ljudi koji znaju da ništa ne ide tako lako i da se za neke stvari ipak treba potruditi. Vjerujem i nadam se da pripadam među te pojedince koji ulažu svoje vrijeme i trud kako bi nam budućnost bila vedrija.
E, sad što nas motivira na tržištu rada? Krenuti ću od sebe i svojih želja. Radio sam preko godinu i pol dana u Croatia osiguranju i vrlo sam zahvalan na pruženoj prilici. Naučio sam mnogo toga, vidio sam kako funkcionira tako jedna velika korporacija i što je potrebno da bi se u istoj uspjelo. To isto radno iskustvo mi je otvorilo i pokazalo mi s čime se zaista želim baviti. Zahvalan sam na svojoj tadašnjoj voditeljici što je bila strpljiva i podupirala me u mojim ambicijama. Tijekom tog perioda odlučio sam promijeniti radnu sredinu i krenuti stažirati u svojoj struci. Potraga je bila kratka jer sam pronašao sve što mi je potrebno kod sadašnjeg poslodavca. Motiviralo me to što Degordian pruža dinamične i izazovne radne zadatke, potporu u razvoju pojedinca kao i veliki broj benefita počevši od fleksibilnog radnog vremena, mentorskog plana, modernog ureda, fantastične organizacijske strukture tvrtke, mogućnosti napredovanja i mnogih drugih stvari. Mladi danas ne žele zastarjelu organizaciju rada i radno mjesto koje će im dosaditi nakon par mjeseci.
Mladima treba stimulans i briga, ali najviše im je potrebna prilika.
Prilika je nešto što nas najviše motivira i ono što nam se najmanje pruža. Živimo u zemlji u kakvoj živimo i svi smo svjesni kako je to u većini tvrtki posloženo. Ali ako želite pronaći mlade talente morate krenuti od internih promjena i to je nešto na što nisu svi spremni. Drago mi je vidjeti da dolaze generacije koje prepoznaju potencijal tržišta i što se sve na njemu može postići. Otvaraju se nove, moderne tvrtke kojima su ljudi na prvom mjestu i koje znaju da čovjek koji je siguran i sretan daleko produktivniji. Krenimo od temeljnih stvari, gradimo ih korak po korak i mladi će to prepoznati. Za one pojedince koji su izgubljeni, a tu mislim na svoje vršnjake, želim napomenuti da ne očajavaju jer stvari se mijenjaju. Trebat će nešto vremena, ali svaki pojedinačni trud nije uzalud jer nama svijet ostaje i mi ga trebamo mijenjati nabolje.
Mi smo snaga koje je ključni faktor uspjeha budućnosti i to nas treba motivirati.
