Svijet organizacije događaja puno je veći nego što se na prvu čini. On ne uključuje samo event, on uključuje i marketinške i PR agencije, tiskare, produkcijske i event agencije, dizajnere, copywritere, odvjetnike, cvjećare, umjetnike, unajmljivače opreme i vozila, volontere, brending agencije, sponzore, hotele i turističke agencije, osiguravajuće kuće, računovođe, stručnjake za digitalni marketing, fotografe, snimatelje, arhitekte i brooojne druge aktere koji su na kraju zaslužni za cijeli event.
Taj potpuno kaotičan i raznovrstan svijet otkrila sam na trećoj godini fakulteta i bila sam oduševljena kako se različite struke isprepliću oko iste priče. Sada, nakon sedam godina mogu reći da imam nešto samopouzdanja oko organizacije, međutim treba znati da je svaki event priča za sebe i da svaki event ima svoje izazove. Upravo iz tog razloga, usudim se reći da za event management nikad neću imati dovoljno samopouzdanja da bih mogla jasno i glasno reći „ja točno znam što radim“. Svakom eventu treba pristupati s novim idejama i novim klijentima i samim time, to je nešto što svaki put iziskuje nove stvari – možda i stvari koje do sada niste radili. Svakim eventom razvijaju se nova znanja i vještine koje nam donose sigurnost, kredibilitet i stručnost.
Od ulaska u poduzetničke cipele maštam o tome da će LOL jednog dana biti specijalizirana agencija za evente koja će zapošljavati 30-ak ljudi. Ali, za sada je to još uvijek san kojem težimo – daleko je to još od ostvarenja, a i pandemija nas je dosta usporila. Svakodnevno radimo više od 12 sati kako bismo jednog dana dostigli taj cilj i svjesna sam da će to možda iziskivati i više od 10 godina, ali…malim koracima naprijed – nikamo nam se ne žuri. Planiram se baviti isključivo event managementom i ne mislim na neke druge poslovne puteve (barem za sada), tako da su skoro sve moje sekunde u danu posvećene razvoju LOL-a i edukaciji mojih curka koje su uz mene i bez kojih ne bismo imali tako dobre evente (hvala mojim LOLčicama).
Prema iskustvu koje imam sa studentima, shvatila sam da im je jako bitno iskustvo koje mogu dobiti. Nažalost, na fakultetima očajnički nedostaje prakse i samim time studenti su prepušteni sami sebi. Zato svaka prilika koja im se pruži vrijedi puno više od nekog studentskog posla koji nema veze s njihovim afinitetima. Zaista nastojim svakome pružiti šansu da se okuša u svijetu event managementa (ovaj posao ne znaš je li za tebe dok ga ne isprobaš), a najbolje je to istražiti još za vrijeme studija.
Mladi će stvoriti samopouzdanje za otvaranje svoje firme ako dobivaju prilike i ako u nekoj od tih prilika prepoznaju svoj poslovni put. Mi kao poslodavci moramo studente poticati i davati im prilike u područjima koja ih zanimaju, a ne da tijekom studija slažu police i rade u call centru jer na popisu studentskih poslova nema onoga što ih zanima. Pa nije li win-win i za poslodavce i za studente da imaju studente koje zanima to što rade i da poslodavci imaju studente koji imaju strast za učenjem? Zato pozivam i ovim putem poslodavce da ulože malo vremena i truda i daju studentima mogućnost studentskog posla, prakse ili volontiranja kojima će moći otkriti posao kojeg žele raditi jednog dana.
